Post by Profesor.Nazar on
Borba sa pesimizmom
Borba i duhovna vježba su neke od početnih tačaka borbe nad Pesimizmom i Očajanjem.
Cilj duhovne vježbe nije napuštanje Ovoga svijeta niti isposništvo hindusa i crkvenih monaha, ili povlačenje i osamljivanje sufija i derviša u tekijama, već je cilj vježba i primoravanje sebe na činjenje dobrih djela i sticanje korisnih navika, kao što su izvršavanje propisanih dužnosti i napuštanje zabranjenih djela, te druga dobra činjenja. Ljudska duša, prirodno, teži ugodnosti, blagostanju i bezbrižnosti ali pod uticajem dosade ili očaja, nekada je nedovoljno obzirna i nemarna i lako nas može odvjesti u očaj. Zato se treba mnogo truditi u borbi sa pesimizmom.
Cilj duhovnog vježbanja su tri stvari:
- Udaljavanje od negativnih ljudi i pesimista koji su i prepreka za stizanje do Božije pomoći.
- Konvertovanje životinjske strasti u razum
- Pripremanje ljudske duše za prihvatanje o osjećanje Božije milosti, božanskih uputa i nevidljivih smjernica, Božije pomoći.
Borba sa unutrašnjim očajem
Bez ikakve sumnje, borba sa unutrašnjim očajem , koji je najopasniji čovjekov neprijatelj, vrlo je težak posao i iziskuje napor i duhovnu vježbu. Koliko puta iz dosade uradimo nešto što znamo da nije ispravno ili se predamo društvu ljudi za koje znamo da nisu na istoj duhovnoj razini. To je kukavičluk našeg unutrašnjeg neprijatelja koji će radje pokleknuti pred sitnim strastima i dangubiti vrijeme sa onima za koje po osjećajima nekada znamo da nisu vrijedni naše pažnje i da su im energije na nižoj razini od naše.
Bježi od pesimista, to su ljudi koji ne daju šansu svome životu pa im sopstvena propast nije dovoljna već i tebe žele povući na dno kako bi te tamo pobili i učinila jednakim njima.
Pesimizam je čovjekov neprijatelj i– ako ne budeš na njega pazio, ubit će te!
Jer, ovladavanje samim sobom i obuzdavanje poriva u dosadi, je težak i mukotrpan posao. Ako čovjek u prvoj dionici ne mogne sebe obuzdati i ako dadne oduška zadovoljenju poriva iz dosade, naposljetku će izgubiti sposobnost aure da privuče pozitivna djela u svoj život.
Ukratko, ako čovjek ne savlada svoju dosadu, očaj i pesimizam, zauvijek će ostati zaglavljen u mulju koji se taloži na dnu društva.
Čovjek se radja kao vjernik i optimista. Ima moralnu svijest i osjećanje dužnosti. Ovo osjećanje ga upozorava i obavezuje u odnosu na moralne norme, pravila i ljudske obaveze. Kao posljedica ove činjenice u čovjeku započinju borba i sučeljavanje. U toj borbi pobjeđuju oni koji upornim naprezanjem i nastojanjem jačaju ljudske i božanske pobude, a obuzdavaju šejtanske i putene prohtjeve. Bez ikakve sumnje, ova borba je mnogo teža i složenija od borbe sa vanjskim neprijateljem.
U ovoj borbi zaista su uspješni oni koji se otrgnu i prijednost ustupe vjerovanju da svojim trudom mogu ostvariti svaku svoju želju
Borba i duhovna vježba su neke od početnih tačaka borbe nad Pesimizmom i Očajanjem.
Cilj duhovne vježbe nije napuštanje Ovoga svijeta niti isposništvo hindusa i crkvenih monaha, ili povlačenje i osamljivanje sufija i derviša u tekijama, već je cilj vježba i primoravanje sebe na činjenje dobrih djela i sticanje korisnih navika, kao što su izvršavanje propisanih dužnosti i napuštanje zabranjenih djela, te druga dobra činjenja. Ljudska duša, prirodno, teži ugodnosti, blagostanju i bezbrižnosti ali pod uticajem dosade ili očaja, nekada je nedovoljno obzirna i nemarna i lako nas može odvjesti u očaj. Zato se treba mnogo truditi u borbi sa pesimizmom.
Cilj duhovnog vježbanja su tri stvari:
- Udaljavanje od negativnih ljudi i pesimista koji su i prepreka za stizanje do Božije pomoći.
- Konvertovanje životinjske strasti u razum
- Pripremanje ljudske duše za prihvatanje o osjećanje Božije milosti, božanskih uputa i nevidljivih smjernica, Božije pomoći.
Borba sa unutrašnjim očajem
Bez ikakve sumnje, borba sa unutrašnjim očajem , koji je najopasniji čovjekov neprijatelj, vrlo je težak posao i iziskuje napor i duhovnu vježbu. Koliko puta iz dosade uradimo nešto što znamo da nije ispravno ili se predamo društvu ljudi za koje znamo da nisu na istoj duhovnoj razini. To je kukavičluk našeg unutrašnjeg neprijatelja koji će radje pokleknuti pred sitnim strastima i dangubiti vrijeme sa onima za koje po osjećajima nekada znamo da nisu vrijedni naše pažnje i da su im energije na nižoj razini od naše.
Bježi od pesimista, to su ljudi koji ne daju šansu svome životu pa im sopstvena propast nije dovoljna već i tebe žele povući na dno kako bi te tamo pobili i učinila jednakim njima.
"Očaj tvoj ti je neprijatelj najbliži.”
Pesimizam je čovjekov neprijatelj i– ako ne budeš na njega pazio, ubit će te!
“Borite se protiv očaja onako kako se borite protiv neprijatelja svojih!”
“Čuvajte se pesimista onako kako se čuvate neprijatelja svojih!”
"Ako optimisti učiniš dobro, on će ti postati prijatelj. Pesimisti što više činiš ili pomažeš, to će ti biti veći neprijatelj!"
Jer, ovladavanje samim sobom i obuzdavanje poriva u dosadi, je težak i mukotrpan posao. Ako čovjek u prvoj dionici ne mogne sebe obuzdati i ako dadne oduška zadovoljenju poriva iz dosade, naposljetku će izgubiti sposobnost aure da privuče pozitivna djela u svoj život.
“Primorajte sebe da se klonite očaja pa makar i bdili u samoći"
Ukratko, ako čovjek ne savlada svoju dosadu, očaj i pesimizam, zauvijek će ostati zaglavljen u mulju koji se taloži na dnu društva.
Čovjek se radja kao vjernik i optimista. Ima moralnu svijest i osjećanje dužnosti. Ovo osjećanje ga upozorava i obavezuje u odnosu na moralne norme, pravila i ljudske obaveze. Kao posljedica ove činjenice u čovjeku započinju borba i sučeljavanje. U toj borbi pobjeđuju oni koji upornim naprezanjem i nastojanjem jačaju ljudske i božanske pobude, a obuzdavaju šejtanske i putene prohtjeve. Bez ikakve sumnje, ova borba je mnogo teža i složenija od borbe sa vanjskim neprijateljem.
U ovoj borbi zaista su uspješni oni koji se otrgnu i prijednost ustupe vjerovanju da svojim trudom mogu ostvariti svaku svoju želju